Zavisnost od društvenih mreža i njen uticaj na međuljudske odnose
U poslednjoj deceniji, društvene mreže postale su neizostavan deo naših života. Iako su zamišljene da
nas zbliže i olakšaju komunikaciju, sve više stručnjaka upozorava da preterano korišćenje ovih platformi
vodi socijalnoj izolaciji, narušava međuljudske odnose i stvara zavisnost koja često prolazi neprimećeno.
„Sve češće nam dolaze mladi, ali i odrasli, koji osećaju anksioznost ili gubitak samopouzdanja upravo
zbog onoga što vide na mrežama. Stalno poređenje s drugima i želja da budemo online 24 sata dnevno
utiče na naše mentalno zdravlje,“ kažu psiholozi.
Virtuelna povezanost je stvarna udaljenost.
Paradoks modernog doba jeste da smo zahvaljujući mrežama „uvek dostupni“, a istovremeno sve
udaljeniji jedni od drugih. Ljudi često sede zajedno u kafiću ili kod kuće, ali razgovora nema , umesto
toga, pogled je prikovan za ekran. Istraživanja pokazuju da prosečan korisnik u Srbiji provede više od tri
sata dnevno na društvenim mrežama, dok stvarni kontakti među ljudima slabe.
Društvene mreže podstiču osećaj takmičenja i upoređivanja s drugima, što može dovesti do pada
samopouzdanja, anksioznosti, pa čak i depresije. Ljudi često osećaju usamljenost uprkos stotinama
„prijatelja“ i „pratilaca“, jer digitalna pažnja nikada ne može zameniti pravu ljudsku bliskost.
Kako pronaći balans?
Psiholog Petrović savetuje uvođenje „digitalnih pauza“ perioda dana kada se telefoni odlažu i vreme
provodi s porodicom ili prijateljima bez prekida notifikacija. Sve popularniji postaje i koncept dana bez
interneta, posebno u porodicama sa decom, kako bi se jačali stvarni kontakti i povratilo poverenje u
komunikaciji licem u lice.
„Društvene mreže nisu loše same po sebi, ali važno je da mi kontrolišemo njih, a ne one nas,“ zaključuje
Petrovićeva.