Mediji – oružje istine ili alat manipulacije?

U svetu u kojem se više ne postavlja pitanje “da li smo informisani”, već “kako i čime smo informisani”, uloga medija postaje važnija nego ikad. Od novinskih stubaca i televizijskih priloga, do objava na društvenim mrežama – ono što konzumiramo kao "vest" oblikuje naše stavove, odluke i emocije. Ali, šta se dešava kada ta moć počne da se koristi za manipulaciju umesto za informisanje?

Formiranje mišljenja – ko bira šta je važno? Mediji ne prenose samo događaje – oni ih oblikuju. Kroz selekciju tema, način izveštavanja i naglašavanje određenih sadržaja, kreira se slika sveta koju publika prihvata kao stvarnu. Ovo je naročito vidljivo u vremenu kriza, izbora ili društvenih tenzija, kada dominira jedan narativ, a svi drugi se guraju u stranu. Na primer, kada se određena tema forsira danima, publika stiče utisak da je to najvažnije pitanje društva – čak i kada je to daleko od istine. Ovaj efekat poznat je kao "postavljanje agende" (agenda-setting), a koristi se i u lokalnim i u nacionalnim okvirima. Mediji tako postaju filter kroz koji gledamo stvarnost – i ako je taj filter pristrasan, stvarnost se iskrivljuje.

Lažne vesti: Brže od istine, jače od činjenica Pojavom društvenih mreža i blogova, širenje lažnih informacija postalo je brže, lakše i efikasnije nego ikada. Lažne vesti (fake news) su namerno izmišljeni ili iskrivljeni sadržaji koji imaju za cilj da obmanu, izazovu paniku, mržnju ili da učvrste već postojeće predrasude. Takav sadržaj se širi upravo zato što je emocionalno nabijen – koristi strah, bes ili senzaciju kako bi postao viralan. U stvarnosti, često se ne proverava izvor, već se poruka deli dalje jer „deluje tačno“ ili se poklapa sa onim što već mislimo. Rezultat toga je informativni haos u kojem je sve postalo relativno – i istina, i činjenice, i odgovornost.

Ispiranje mozga – u tišini i svakog dana Kada građani svakodnevno konzumiraju isti, ponavljajući narativ, izloženost postaje oblik kontrole. Pojavljuje se efekat poznat kao „ispiranje mozga“ – oblikovanje mišljenja kroz konstantno izlaganje jednostranim ili netačnim informacijama.

Kako se braniti? Rešenje nije u potpunom nepovjerenju, već u kritičkom pristupu informacijama. Građani moraju razvijati medijsku pismenost – sposobnost da prepoznaju manipulaciju, analiziraju izvore i ne prihvataju sve “zdravo za gotovo”. U toj borbi posebno mesto imaju lokalni mediji i gradski portali. Kada rade odgovorno, oni su najbliži građanima i mogu biti snažan korektiv – ne samo prenosilac vesti, već i čuvar javnog interesa. Mediji mogu obrazovati, ohrabriti i povezati. Ali isto tako mogu zavarati, zastrašiti i podeliti. U vremenu kada klik vredi više od istine, odgovornost je i na novinarima i na građanima. Jer mišljenje koje nije zasnovano na činjenicama – lako postaje tuđe vlasništvo.